Otvoreno pismo javnosti i nekim državnim institucijama koje je uputila članica udruge Ivanka Sabolić Rukavina Professor Emeritus, Kent State University, Kent Ohio, USA
Predmet: Nada Pupačić i svodništvo hrvatskog domoljublja
Cijenjena gospodo,
U Americi živim od 1974.godine. U Kentu, država Ohio, živim i sada. Doktorirala sam sociologiju 1986. Od tada pa do nedavne mirovine (2019.), radila sam kao profesorica sociologije na Sveučilištu u Kentu, na Sveučilištu John Carroll u Clevelandu i Učilištu Hiram College. Moram Vam odmah priznati da do sada nikad nisam napisala slično pismo. Moram vam priznati i to da sam prilično nevična u tom: pisala sam ja i novele i pjesme, pisma, preporuke studentima, ali nikad, nikad, pismo slično ovom. Morate mi vjerovati kad Vam kažem da sam o tome razmišljala dugo i odustajala sve do sada. Mislim da sam dužna napisati sve što znam o Nadi Pupačić kako bi se konačno saznalo tko je ta žena i čime se ona bavi, te koliku štetu nanosi nama hrvatskim književnicima izvan domovine. Nadu Pupačić upoznala sam 2010., kad sam se po preporuci znanice iz Clevelanda, pridružila Hrvatskoj iseljeničkoj lirici. Sudjelovala sam na Desetom susretu pjesnika koji se je tog ljeta održavao u Zadru. Osam novih pjesnika predstavilo se je po prvi put publici na tom skupu. Svaki pjesnik se je predstavio sa dvije pjesme. Za knjigu smo, pak, odabrali dvanaest ili deset pjesama, ovisno o dužini pjesme. Pojedinačno smo platili $400 i sve troškove smještaja, hrane, izleta i drugog. Iznenadila me je cijena tiskanja, ali sam vjerovala da je bila opravdana. Proslov toj knjizi je napisao prof. Mate Maras. Recenzent je bio prof. Tomislav Marijan Bilosnić. HIL (Hrvatska iseljenička lirika) nije bila registrirana-jesmo imali nekakva pravila, ali nikada nismo bili pravno lice, niti imali svoj žiro-račun i pečat, niti pravi statut. Knjige-zajedničke zbornike uvijek nam je tiskao netko drugi (najčešće naklada Bošković). Znači nismo bili legalno registrirana udruga. Sve smo plaćali u gotovini, godišnje članarine u iznosu od $50 plaćane su također gotovinom ili čekovima koje smo naslovljavali na “Croatian Poetry Club”. Nada je tada bila predsjednica udruge, ali osnivač udruge je zapravo bio Mario Višković koji je prvi susret organizirao u okviru hrvatske katoličke misije u Astoriji. Nada je kojekakvim spletkama i otvorenim napadima zapravo oduzela udrugu njenim stvarnim pokretačima. Njihove ideje je zadržala ali je njih udaljila. Ovo je uputno zapamtiti jer ta ista gospođa govori svima-onima koje je neće slušati i onima koje je neupućeni slušaju, da smo joj mi, legalni i dugogodišnji članovi HILe, ukrali udrugu. Tako to često biva da ljudi sa teškim karakternim manama optužuju druge za te iste mane. Projekcija, rekli bi Amerikanci. No vratimo se na moju priču jer mislim da mi je dužnost govoriti samo o onom razdoblju udruge u kome sam bila aktivna članica. Od 2010. kad sam pristupila HIL-i do 2021. nisam propustila ni jedan skup. Od 2010. do 2017. udruga je uglavnom radila po istom obrascu. Jednom godišnje održavali su se skupovi, predstavljani su novi pjesnici. U večerima poezije sudjelovali smo i mi “stari” pjesnici. Potom smo se družili na zajedničkim večerama, opraštali s obećanjima da ćemo se opet naći. Istina većina novih pjesnika se više nisu nikada vraćali, a neki su se možda još vratili dva-tri puta. Ti skupovi za mnoge su bili preskupi. Krivo Nada Pupčić predstavlja brojno članstvo udruge -150 pjesnika. To je notorna laž. Kroz udrugu jest prošlo dosta pjesnika iz mnogih zemalja no većina njih se pojavila jedanput ili dvaput. Jezgra od tridesetak članova se je formirala kroz godine. Nju su činili pjesnici zanesenjaci, domoljubi koji su dolazili na svaki susret. Podešavali su radne i obiteljske obveze da ne izostanu. Uz svoje troškove oko puta i smještaja spremno su plaćali troškove za manje imućne pjesnike. Ista skupina ljudi je plaćala avionske karte, hotelski smještaj, cijenu zajedničkih izleta za naše goste recenzente i za goste branitelje iz Hrvatske. Neke smo ugostili u New Yorku, neke pak u Torontu, Clevelandu, Beču. Neke i po više puta. Dvije moćne emocije su bila glavna motivacija tih ljudi: žudnja za Domovinom i ljubav prema hrvatskom jeziku. Te dvije snažne emotivne odrednice su nam bile i snaga i inspiracija. Ja sam, na primjer, sve drugo stavljala u drugi plan – česte propuste naše predsjednice ne samo u vođenju udruge već i pomanjkanje njene kulture u obraćanju gostima. Mnogo uvrijeđenih pjesnika napustilo je naše susrete a ona je vješto manipulirala okrivljujući uvijek druge. Ono što je mene zadržalo u HIL-i su bili pjesnici i njihove pjesme. Ti naši susreti, uz sve nedostatke, imali su jednu veliku vrijednost koju je teško opisati onima koji to nikad nisu doživjeli. Pišući proslov Četrnaestoj zbirci ja sam to i zabilježila ovim riječima: “Ovu po uzrastu i zanimanjima raznoliku družbu veže prije svega ljubav prema hrvatskom jeziku i hrvatskoj domovini. Nudeći pjesmu kao prečac do srca, pjesnici govore o temama tipično iseljeničkim – čežnji za rodnom kućom, mirisima djetinjstva, boli rastanka, ali i o onim općeljudskim – smislu života, prolaznosti, ljubavi i vjeri.” Susret u Vukovaru 2017. po mnogo čemu je bio nezaboravan. Godišnji recital je bio održan u Pastoralnom centru Sv. Bono u Vukovaru. Gosti su nam tamo bili i pjesnici branitelji. Nije bilo “suhog” oka. Iza nas je tada bila duga i razvučena godišnja sjednica. Pisani i tonski zapisnik sa te sjednice imamo i čuvamo. Nada je molila Silvija Jergovića predsjednika Ogranka HMI u Vukovaru da pomogne u organiziranju susreta što je on zdušno i vrlo profesionalno prihvatio i pomogao oko svega. Obzirom da udruga nije bila registrirana nije mogao pomoći oko donacija za udrugu HIL kako to ona uobičajeno radi u našim zajednicama u iseljeništvu. Sama Nada je tražila da se registrira udruga u Hrvatskoj i davala je izjavu pred svima nama da joj Država Hrvatska ne dopušta da se udruga registrira. Silvio Jergović i Anita Martinac, koja je bila gošća braniteljica i književnica, ujedno i diplomirana pravnica objasnila je kako se registrira udruga. Tada je donijeta odluka da se udruga registrira u Vinkovcima. Po uobičajenom igrokazu Nade Pupačić i prenemaganju da je bolesna i da ne može voditi udrugu da se netko drugi toga preuzme, baš ona je kao i ranijih godina predlagala one kandidate za koje je vjerovala da se neće prihvatiti toga. Tako sam i sama tu dužnost odbila, kao i Suzana Tkalčić, kao i Ivanka Kuzmanović i još nekoliko. Nada je onda predložila Anitu Martinac, koja je prvo rekla da je to malo neobično jer je prvi put na susretu i nova je među nama, ali se uz molbu ostalih prihvatila jer je vidjela da treba pomoći i kao pravnica da se udruga registrira. Izabrali smo ju jednoglasno i bili sretni da se je ta mlada, renomirana književnica htjela prihvatiti te dužnosti. Nadu smo na istoj sjednici izabrali za počasnu doživotnu predsjednicu udruge. Isto jednoglasno. Izabrali smo i druga tijela, nadzorni odbor, upravni odbor i ostalo. Dogovorili smo se da slijedeći susret bude u Mostaru. Srdačno se oprostili i vratili svojim domovima. Nismo ni slutili da je Nada u dogovoru s Anicom Zdunić (blagajnicom koja nije nikada podnijela financijski izvještaj o bilo kojoj godini prikupljanja novaca) već u Vukovaru skovala drugi plan. Jako ružan plan u kome su im glavni ciljevi bili poništiti sve dogovoreno na toj skupštini a da o tome ne kažu ništa članovima – pa čak ni novo-izabranoj predsjednici I Nadzornom odboru udruge. Umjesto dogovorene primopredaje dokumentacije i financijskog izvješća Nada Pupačić počinje kampanju osobnih uvreda i totalnu opstrukciju udruge. Kad smo joj u ime Nadzornog odbora uputili Zahtjev za povratom dokumentacije i novca od članarine i knjiga, ona se doslovno nasmijala tom zahtjevu. Poslije nas je – Nadzorni Odbor i pojedince, jednostavno izbacila iz udruge putem kružnih mailova te nastavila sa slanjem pisama institucijama iznoseći laži. Gledajući unazad postalo nam je sada svima jasno – Nadini česti zahtjevi da ju se razriješi dužnosti bili su zapravo namjerna i spretna manipulacija. Ona je bila ta koja je predlažući novu predsjednicu/ predsjednika uvijek predlagala one za koje je dobro znala da se, zbog ovih ili onih razloga, neće prihvatiti te dužnosti. Račune u Vukovaru su joj poremetili njen suprug Mate (koji je vikao na skupštini da ona ne može više biti predsjednica jer mora na operaciju glave), te Silvio Jergović i Anita Martinac koji su se prihvatili dužnosti. Nada Pupčić „teško bolesna žena“ brzo se oporavila i nastavila tražiti novce od institucija za iste stvari za koje je već pokupila novce od nas članova. Počela je jednu od najnečasnijih kampanja protiv gospođe Martinac i gospodina Jergovića. Nada Pupčić, koja je sa cijelom obitelji izbjegla iz Splita u New York početkom domovinskog rata, napadala je i gospodina Jergovića i gospođu Martinac ocrnjujući njihove karaktere pa čak I njihov braniteljski status. Među ostalim optuživala ih je i za krađu “njene” udruge. Nada Pupčić odista drži da je udruga njena svojina ili bolje rečeno njena “prćija”. Ona s njom raspolože i nikakvi statuti, obziri, apeli neće je omesti u tome. U tom je u zadnje vrijeme hrabre i pohvale dobro poznatih i uvaženih ljudi koji su joj ovog ljeta napisali prave ode u Hrvatskom Slovu. Ne sumnjam u to da su mnogi ljudi neupoznati sa cijelom tužnom pričom, ali me čudi da su se prof. Bošnjak i prof. Bilosnić našli u toj grupi. Ako su bili na Nadinom skupu u Zadru ovog ljeta morali su primijetiti da među tim pjesnicima nema nikoga iz originalne HIL-e. Obojica su bili naši gosti u nekoliko navrata. Družili su se s nama – prof. Bošnjak u New Yorku i Solinu, a prof. Bilosnić u Torontu, Beču i Solinu. I to nije bilo baš tako davno. Znaju li oni da smo baš mi plaćali sve njihove troškove ili su sada u tome neke druge računice i interesne podrške. Čim ih to Nada Pupačić ucjenjuje da joj i dalje daju podršku iako je svima jasno što se dogodilo. Unatoč svim nedoličnim Nadinim pismima registrirana Hrvatska izvandomovinska lirika (HIL) u Vinkovcima nastavila je sa svojim aktivnim radom. Redovito smo organizirali susrete. Djelujemo po statutu i zakonima RH. Članarina je ukinuta i nema nikakvih davanja u udrugu. Dolazimo svojom voljom i pravimo zajedničke elektronske zbornike besplatno. Održavamo i zoom susrete a o svemu su upoznati u Hrvatskoj matici iseljenika koji su nam bili i gosti (Ivana Rora, Ivan Tepeš). Nismo još niti od koga tražili nikakvu financijsku pomoć niti donacije za razliku od gospođe Pupačić koja na našim slikama i našim pjesmama još skuplja poene i radi zbornik i monografiju za što joj se redovito isplaćuju sredstva Državnog ureda za Hrvate izvan RH, iako živi u Hrvatskoj. Pitam se kako joj se ti novci mogu isplaćivati na privatan račun. Bilo je krajnje vrijeme da i Vas upoznamo tko je Nada Pupačić. Mnogi ljudi u Hrvatskoj su nasjeli njenim lažima. Neki su možda bili neupućeni, neki su možda imali i druge razloge. O tome mogu samo nagađati. Uzdam se u Vaše razumijevanje i preispitivanje svega što se događa iza sramotnih i nečasnih radnji Nade Pupačić. Pismo sam napisala jer to smatram svojom dužnošću. Nadam se da će te Vi reagirati na način kojim se takve malverzacije neće nagrađivati. Domoljublje nije na prodaju i ne bi se smjelo na ovaj način obeščašćivati.
Ukoliko Vaše reakcije izostanu sličnim pismom ću se obratit medijima.
Srdačan pozdrav i svako dobro,
Ivanka Sabolić Rukavina Professor Emeritus, Kent State University, Kent Ohio, USA