Julienne Eden Bušić, hrvatsko-američka spisateljica, prevoditeljica i politička aktivistica, preminula je u četvrtak 21. svibnja 2026. godine u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh u dobi od 77 godina. Bila je supruga poznatog hrvatskog borca za slobodu Domovine, hrvatskog viteza Zvonka Bušića Taika.
Obitelji preminule Julie, braći Stewartu i Wiliamu, te njihovim obiteljima, kao i obiteljima Schultz, Bušić, Ivanković i Šprljan, i ostaloj rodbini i prijateljima u ime naše udruge izražavam duboku i iskrenu sućut i kršćansku blizinu. Zauvijek će ostati u našim srcima kao velika hrvatska heroina koja se borila uz svog supruga Zvonka, za slobodnu i neovisnu Hrvatsku.
Ivanka Sabolić Rukavina, Professor Emeritus, Kent State University, Kent Ohio, USA
Od Juie Bušić oprostila se poznata hrvatska spisateljica iz Mostara i hrvatska braniteljica i članica ove udruge Anita Martinac.
TI KOJA SI SVOJOM LJUBAVLJU PREKRILA OCEAN
posveta Julienne Eden Bušić
O, koliko je ognja bilo u tebi Juli
smjelost i odvažnost na pladnju žrtve.
Zamišljam te,
djevojka, bacaš letke s nebodera
protiv komunizma nepokolebljiva,
ti i Zvonko s luđačkom hrabrošću
intelektom kroz obzor slobode.
Oteti avion!
Sudili su vam, kako su rekli, za teroristički čin,
a vi mladi željeli ste skrenuti pogled na nepravdu.
Žrtva je bila za razapetu Domovinu.
Istina je drugačija,
oteta je tvoja ljubav i mladost,
oteti su snovi.
Dostojanstveno podnijela si optužbe,
ali zidovi tamnice nisu mogli orobiti srce.
Izdržala si zatočeništvo, izdržala si i više,
kruničala si godine čekanja,
podnijela trpnje i kušnje,
i nakon više od tri desetljeća dočekala svog čovjeka.
Tuklo je srce ushitom,
konačnim povratkom na tlo slobodne Hrvatske
ostvario se san onih predugih noći.
Treperile su suze radosnice,
u čvrstim zagrljajima tražili ste izgubljene prijatelje,
ali da će vas nepravde, neistine i licemjeri čekati
tome se niste nadali.
Protiv svojih niste mogli
ta cijena bila je previsoka.
Žrtvom platila si godine zatvora,
vjernosti je izmirila dugove čežnji,
uzdasi su bili luksuz.
Ti koja si svojom ljubavlju prekrila ocean
i nakon svega shvatila da borba ne prestaje
uzela si najubojitije oružje: Riječ!
Pisala si jezikom naroda kojem si se srčano dala
pisala si kristalnom čistoćom
neka svi znaju
koliko se Hrvatska može voljeti!
Anita Martinac
Od Julie Bušić prigodnim riječima se oprostila i članica HILa Katarina Pejaković iz Kanade:
Za Jullien Bušić
Tužna sam!
Jer ju nisam zagrlila.
Jer joj nisam zahvalila.
Jer nije znala koliko mi je značila u borbi za Hrvatsku,
u ustrajnosti da i ja dam svoj doprinos.
I ostanem hrabra.
Tužna sam,
jer nije znala da ima sestru koja joj se divi
i za nju Boga moli,
koja ju sestrinski voli
i u srcu nosi.
Neka joj to prošapću anđeli na dolasku u kraljevstvo nebesko
a ja ću, osiromašena za Julijinu ljubav, dobrotu i hrabrost,
ruke sklopiti na molitvu Zahvale jer ju je dragi Bog
hrvatskom narodu podario.
Katarina Pejaković
Vancouver 21. svibnja 2026.
Životopis Julie Bušić
Julie je rođena 1948. u Eugeneu, u američkoj saveznoj državi Oregon. Studirala je germanistiku i lingvistiku u Sjedinjenim Državama i Europi, a tijekom boravka u Beču 1969. upoznala je Zvonka Bušića, hrvatskog političkog emigranta i svog budućeg supruga.
Vjenčali su se 1972. u Frankfurtu. Julienne Bušić postala je poznata svjetskoj javnosti nakon otmice zrakoplova TWA 1976. godine. Skupina hrvatskih emigranata, uključujući Julienne i Zvonka Bušića, izvela je operaciju kako bi skrenula međunarodnu pozornost na položaj Hrvatske unutar bivše Jugoslavije., te ostaloj rodbini i prijateljima
U New Yorku je tijekom otmice aviona poginuo policajac Brian Murray dok je pokušavao deaktivirati eksplozivnu napravu koju je skupina ostavila zajedno s uputama za njezino deaktiviranje.
Nakon što se predala u Parizu, Julienne Bušić osuđena je na doživotni zatvor, ali je uvjetno puštena na slobodu nakon 13 godina. Nakon uspostave Republike Hrvatske preselila se u Zagreb, gdje je radila u diplomaciji i državnim institucijama.
Njene kratke priče, eseji i kolumne objavljene su u brojnim časopisima i novinama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Njen prvi roman, Ljubavnici i luđaci , osvojio je nagradu Društva hrvatskih književnika “Fra Lucijan Kordić” 1997. godine. Također je autorica knjige Tvoja krv i moja te romana Živa glava , temeljenog na istinitoj priči o hrvatskim ženama koje su bile prisiljene na seksualno ropstvo u Vukovaru tijekom Domovinskog rata.
Njena posljednja knjiga, Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada , bavila se sudbinom hrvatskih političkih disidenata i odnosom Zapada prema jugoslavenskom režimu. Osim nagrade „Fra Lucijan Kordić“, dobila je i nagrade „AB Šimić“, „Bili smo prvi kad je trebalo“ i „Fra Martin Nedić“.
Dana 10. rujna 1976. Zvonko, njegova supruga Julienne i još troje Hrvata koji žive u Sjedinjenim Državama – Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić – ukrcali su se u Boeing 727 na aerodromu LaGuardia koji je letio iz New Yorka za Chicago. Dok su bili iznad Buffala, Zvonko je predao poruku stjuardu/stjuardesi, koja ju je proslijedila pilotu. U njoj je pisalo da se u avionu nalazi pet bombi, a jedna ispod središnjeg čvorišta podzemne željeznice na Grand Centralu.
Prijetili su detonacijom bombi ako se njihovi zahtjevi ne ispune. Zahtijevali su da se njihov proglas pod nazivom “Poziv na dostojanstvo i slobodu” , o borbi za hrvatsku neovisnost, objavi u vodećim svjetskim novinama te da se tisuće letaka s istim sadržajem bace na Pariz, London, Montreal, Chicago i New York. Njihovi zahtjevi su uglavnom ispunjeni. Mediji, s izuzetkom Herald Tribunea , objavili su proglas, a letci su bačeni iz zrakoplova ili helikoptera na tražene gradove.
Nakon četiri međuslijetanja, avion je stigao u Pariz. Na jednom od međuslijetanja pušteno je 35 putnika. Nakon 12 sati okruženih policijom, otmičari su se predali. Putnici se nisu žalili na njih. „Nisu imali ništa protiv nas; samo su htjeli da se čuje njihova priča. Brinuli su se za nas i dobro se prema nama ponašali“, rekao je jedan putnik.
Kasnije se ispostavilo da je eksploziv u avionu bio lažan. Jedina prava naprava bila je u njujorškoj podzemnoj željeznici. Bušić je u pismu policiji objasnio gdje se nalazi i kako je demontirati. Tijekom pokušaja deaktiviranja naprave na policijskom strelištu, policajac Brian Murray je poginuo. Na suđenju u New Yorku, Julienne i Zvonko Bušić osuđeni su na doživotni zatvor, dok su ostala trojica Hrvata dobila 30-godišnje kazne.
Julienne je provela trinaest godina u zatvoru, a uvjetno je puštena na slobodu 1989. Nakon demokratskih promjena 1990. radila je u uredu hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Godine 1993. objavila je autobiografski roman „Ljubavnici i luđaci“ u kojem prepričava život žene koja je, udavši se za Hrvata Zvonka Bušića, zamijenila svoj studentski život za neizvjesnu sudbinu žene koja iz ljubavi bira put ispunjen opasnošću.
Pokrenula je kampanje za oslobađanje svog supruga Zvonka, što se konačno dogodilo 2008. Živjeli su u Rovanjskoj blizu Zadra.
Njezin suprug Zvonko umro je samoubojstvom u obiteljskoj kući u Rovanjskoj 1. rujna 2013. Nakon što je 32 godine čekala na ponovni susret, ostala je udovica.
Neposredno prije toga, na nacionalnoj televiziji emitiran je dokumentarni film pod nazivom „Ljubavnici i luđaci“ koji je pričao priču o njihovom aktivizmu u borbi za hrvatsku neovisnost. Kada su je često pitali kako se, kao Amerikanka, toliko angažirala u Hrvatskoj, rekla je: „Voleći svog muža, voljela sam sve što je on volio.“
